Birgitta buffuš og fer til hjśkrunarkvendis

BirgittaEkki skil ég hvernig fólk getur veriš svona vont viš góša söngtękninn hana Birgittu Haukdal.

Žetta er góšhjörtuš, snotur, brosmild blómarós meš jįkvęša śtgeislun og lķtur śt einsog kópur ķ framan. Hver getur skvett śr hlandkoppi yfir svona sakleysislegt og viškunnanlegt trżni?

 

 

Fyrir nokkrum įrum ręskti Jens Guš sig vel og vandlega og sendi henni vęna tópaksslummu į milli galopnu góšlegu brśnu kópsaugnanna.

Jens žessi Guš er annįlaš kaldrifjaš haršbrjósta klakabrynjaš varmenni sem mį ekkert aumt sjį įn žess aš girša nišrum sig og saurspreyja žaš allt frį hvirfli til ilja. Ķ žvķ liggur metnašur hans ķ lķfinu. Brśnt skal žaš vera. Eftir aš hafa lįtiš žaš gossa yfir Haukdalinn meš grķšarlegum frethljóšum og gusugangi hęddist hann aš henni fyrir aš nota brśnkukrem.

Žaš var ekki fallega gert.

Ekki baš hśn um žetta “brśnkukrem.”

 

 

Og hvaš gerši Haukdalurinn ķ kjölfariš? Hefndi hśn sķn į honum? Reyndi hśn aš kveikja ķ jólasveinaskegginu į honum eša snżta sér ķ strżiš į honum?

Nebb, aldeilis ekki. Hśn sendi honum hjartnęmt jólakort og baš Guš aš blessa Jens Guš…eša öfugt.

Žetta sżnir aš Birgitta er ekki bara góšur söngtęknir heldur lķka góš manneskja.

 

 

Žessi stórmannlegu eša öllu heldur stórkvenlegu višbrögš Birgittu fengu misyndismanninn Jens til aš išrast sįran og rżna klakavotum augum ķ sitt grjótharša steinrunna hjarta og sķšan žį hefur hann getaš stašist žį freistingu aš ausa svķviršingum og saur yfir engilfrķša söngfugla.

Batnandi illvirkjum er best aš lifa.

 

 

Hjśkrunarkona

Žaš höfšu ekki margir hugmynd um aš Birgitta vęri aš skrifa barnabękur fyrr en žręlsnobbašir titlatogandi ofurviškvęmir móšgunargjarnir femķnismasjśkir hjśkrunarfręšingar įkvįšu aš brjįlast yfir einu orši sem kemur ašeins fyrir einu sinni ķ nżjustu bók Birgittu.

 

Hiš stórskašlega orš sem į vķst aš afvegaleiša ęsku landsins og hreinlega leiša hana til glötunar er ekki oršiš rassrašnaušgari eša kešjusagamoršingi heldur:

 

Hjśkrunarkona.

 

Verra gat oršiš varla oršiš.

 

Nśna eru žessir fręšingar og fretkellingar aš velta Haukdalnum uppśr mykju og óžverra og brśnka hana enn meir en oršiš er fyrir aš nota žetta višurstyggilega orš “hjśkrunarkona” ķ stašinn fyrir fķna starfsheitiš “hjśkrunarfręšingur.”

Žennan glęp gerši hśn sig seka um ķ nżjustu barnabókinni sinni “Lįra skellir sér ķ žungunarrof į žrķtugustu mešgönguviku.”

 

 

Įšur hafši hśn gefiš śt barnabękurnar “Lįra gerist hryšjuverkakona” og “Lįra gerist vęndiskona.”

Mér skilst aš rétthugsandi femķnistabreddur hafi lķka oršiš bandbrjįlašar yfir žessum bókum og fariš fram į aš hśn breytti titlunum ķ:

“Lįra gerist hryšjuverkatęknir” og “Lįra gerist vęndisfręšingur.”

 

Kvenrembugyltur viršast af einhverjum įstęšum hata endinguna "kona" ķ starfsheitum.

 

 

Rétttrśnašurinn og móšgunargirnin er hér allt aš drepa. Ég sé ekkert žvķ til fyrirstöšu aš menn noti gamla og viršulega starfstitilinn vęndiskona jafnvel žó aš “vęndisfręšingur” sé kannski lögvariš starfsheiti sem beri aš nota yfir professional sęšistunnur.

 

 

Kvenrembugyltur hafa sömuleišis hrķnt hįstöfum yfir žvķ aš Birgitta skyldi hafa vogaš sér aš lįta hjśkrunarkonuna ķ nżju bókinni sinni klęšast kjól og vera meš svona dęmigert gamaldags hjśkkukaskeiti į skallanum.

Hverjum kemur viš hvernig hśn klęšir sķnar helvķtis persónur? Žetta er hennar skįldverk en ekki hennar doktorsritgerš um lķf og störf snobbašra hjśkrunarfręšinga į spķtölum borgarinnar į 21. öldinni.

 

 

Hśn hefši žessvegna getaš lįtiš hjśkkudrusluna vera ķ G-streng einum fata eša ķ rifnum og tęttum Chaplin-fötum einsog rykfallnir hįskólakennarar klęšast gjarnan. Bókin hefši ekki oršiš neitt verri fyrir vikiš. Bara öšruvķsi. Og hśn hefši žessvegna getaš lįtiš hjśkrunarkvendiš kęfa sjśklingana meš kodda įn žess aš žaš rżrši gildi bókarinnar.

Gęši bókar fer ekki eftir rétthugsun höfandarins.

Fólk sem getur ekki lesiš skįldverk sem skįldverk į bara aš halda sig viš sķmaskrįnna.

 

 

Rithöfundar og ašrir listamenn eru ekki uppeldisstofnanir. Žeim kemur ekkert viš hvort aš einhverjir frošufellandi ferkantašir “fręšingar” įlķti aš verk žeirra séu full af “eitrašri karlmennsku” og żti undir “skašlegar stašalķmyndir.” Enginn meš viti setur reglustiku kynja”fręšinnar” į listaverk. Slķkt gera bara femķnistar og ašrir seinfęrir fasistar.

 

 

Stormsker & Birgitta Haukdal (30.04.2004)Listamenn hafa ašeins žį einu skyldu aš tjį žaš sem žeim bżr ķ brjósti meš žeim hętti sem žeim sjįlfum žykir hęfa. Allt og sumt.

Žeirra sķšasta įhyggjuefni ętti aš vera hvort aš kynjagleraugun sitji nś ekki alveg örugglega rétt į nefinu į žeim eša hvort aš verk žeirra falli nś ekki alveg örugglega innķ ramma pólitķskrar rétthugsunar. Um leiš og žeir fara aš gera slķkt žį hętta žeir aš vera listamenn og verša žręlar samtķmaheimskunnar.

 

 

Haukdalurinn į žessvegna ekki aš hlusta į žetta žurrkuntulega kynjafręšiprumphęnsnapķp heldur bara aš žurrka saursletturnar (brśnkuna) framan śr sér meš handarbakinu og segja öllum žessum móšgunargjörnu fręšingum og fasystrum aš stökkva į trambólķni beint uppķ rassgatiš į sér og skella ķ lįs.

 

Viš lifum į móšursjśkum tķmum ķ ķmyndušu fešraveldi.


Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband